Zakon o potvrđivanju Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji

Međunarodni ugovori br.: 5
12.04.2002.

HRVATSKI SABOR

51

Na teme­lju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O POTVRĐIVANJU FAKULTATIVNOG PROTOKOLA UZ KONVENCIJU O PRAVIMA DJETETA O PRODAJI DJECE, DJEČJOJ PROSTITUCIJI I DJEČJOJ PORNOGRAFIJI

Proglašavam Zakon o potvrđiva­nju Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 21. ožujka 2002.

Broj: 01-081-02-1325/2
Zagreb, 26. ožujka 2002.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON
O POTVRĐIVANJU FAKULTATIVNOG PROTOKOLA UZ KONVENCIJU O PRAVIMA DJETETA O PRODAJI DJECE, DJEČJOJ PROSTITUCIJI I DJEČJOJ PORNOGRAFIJI

Članak 1.

Potvrđuje se Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji usvojen i otvoren za potpisiva­nje 25. svib­nja 2000., u izvorniku na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i špa­njolskom jeziku.

Članak 2.

Tekst Protokola iz članka 1. ovoga Zakona u izvorniku na engleskom jeziku i u prijevodu na hrvatski jezik glasi:

 

OPTIONAL PROTOCOL TO THE CONVENTION ON THE RIGHTS OF THE CHILD ON THE SALE OF CHILDREN, CHILD PROSTITUTION AND CHILD PORNOGRAPHY

The States Parties to the present Protocol,

Considering that, in order further to achieve the purposes of the Convention on the Rights of the Child and the implementation of its provisions, especially articles 1, 11, 21, 32, 33, 34, 35 and 36, it would be appropriate to extend the measures that States Parties should undertake in order to guarantee the protection of the child from the sale of children, child prostitution and child pornography,

Considering also that the Convention on the Rights of the Child recognizes the right of the child to be protected from economic exploitation and from performing any work that is likely to be hazardous or to interfere with the child-s education, or to be harmful to the child-s health or physical, mental, spiritual, moral or social development,

Gravely concerned at the significant and increasing international traffic of children for the purpose of the sale of children, child prostitution and child pornography,

Deeply concerned at the widespread and continuing practice of sex tourism, to which children are especially vulnerable, as it directly promotes the sale of children, child prostitution and child pornography,

Recognizing that a number of particularly vulnerable groups, including girl children, are at greater risk of sexual exploitation, and that girl children are disproportionately represented among the sexually exploited,

Concerned about the growing availability of child pornography on the Internet and other evolving technologies, and recalling the International Conference on Combating Child Pornography on the Internet (Vienna, 1999) and, in particular, its conclusion calling for the worldwide criminalization of the production, distribution, exportation, transmission, importation, intentional possession and advertising of child pornography, and stressing the importance of closer cooperation and partnership between Governments and the Internet industry,

Believing that the elimination of the sale of children, child prostitution and child pornography will be facilitated by adopting a holistic approach, addressing the contributing factors, including underdevelopment, poverty, economic disparities, inequitable socio-economic structure, dysfunctioning families, lack of education, urban-rural migration, gender discrimination, irresponsible adult sexual behaviour, harmful traditional practices, armed conflicts and trafficking of children,

Believing that efforts to raise public awareness are needed to reduce consumer demand for the sale of children, child prostitution and child pornography, and also believing in the importance of strengthening global partnership among all actors and of improving law enforcement at the national level,

Noting the provisions of international legal instruments relevant to the protection of children, including the Hague Convention on the Protection of Children and Cooperation with Respect to Inter-Country Adoption, the Hague Convention on the Civil Aspects of International Child Abduction, the Hague Convention on Jurisdiction, Applicable Law, Recognition, Enforcement and Cooperation in Respect of Parental Responsibility and Measures for the Protection of Children, and International Labour Organization Convention No. 182 on the Prohibition and Immediate Action for the Elimination of the Worst Forms of Child Labour,

Encouraged by the overwhelming support for the Convention on the Rights of the Child, demonstrating the widespread commitment that exists for the promotion and protection of the rights of the child,

Recognizing the importance of the implementation of the provisions of the Programme of Action for the Prevention of the Sale of Children, Child Prostitution and Child Pornography and the Declaration and Agenda for Action adopted at the World Congress against Commercial Sexual Exploitation of Children, held at Stockholm from 27 to 31 August 1996, and the other relevant decisions and recommendations of pertinent international bodies,

Taking due account of the importance of the traditions and cultural values of each people for the protection and harmonious development of the child,

Have agreed as follows:

Article 1

States Parties shall prohibit the sale of children, child prostitution and child pornography as provided for by the present Protocol.

Article 2

For the purpose of the present Protocol:

(a) Sale of children means any act or transaction whereby a child is transferred by any person or group of persons to another for renumeration or any other consideration;

(b) Child prostitution means the use of a child in sexual activities for remuneration or any other form of consideration;

(c) Child pornography menas any representation, by whatever means, of a child engaged in real or simulated explicit sexual activities or any representation of the sexual parts of a child for primarily sexual purposes.

Article 3

  1. Each State Party shall ensure that, as a minimum, the following acts and activities are fully covered under its criminal or penal law, whether these offences are committed domestically or transnationally or on an individual or organized basis:

(a) In the context of sale of children as defined in article 2:

(i) The offering, delivering or accepting, by whatever means, a child for the purpose of:

  1. Sexual exploitation of the child;
  2. Transfer of organs of the child for profit;
  3. Engagement of the child in forced labour,

(ii) Improperly inducing consent, as an intermediary, for the adoption of a child in violation of applicable international legal instruments on adoption;

(b) Offering, obtaining, procuring or providing a child for child prostitution, as defined in article 2;

(c) Producing, distributing, disseminating, importing, exporting, offering, selling or possessing for the above purposes child pornography as defined in article 2.

  1. Subject to the provisions of a State Partyžs national law, the same shall apply to an attempt to commit any of these acts and to complicity or participation in any of these acts.
  2. Each State Party shall make these offences punishable by appropriate penalties that take into account their grave nature.
  3. Subject to the provisions of its national law, each State Party shall take measures, where appropriate, to establish the liability of legal persons for offences established in paragraph 1 of the present article. Subject to the legal principles of the State Party, this liability of legal persons may be criminal, civil or administrative.
  4. States Parties shall take all appropriate legal and administrative measures to ensure that all persons involved in the adoption of a child act in conformity with applicable international legal instruments.

Article 4

  1. Each State Party shall take such measures as may be necessary to establish its jurisdiction over the offences referred to in article 3, paragraph 1, when the offences are committed in its territory or on board a ship or aircraft registered in that State.
  2. Each State Party may take such measures as may be neccessary to establish its jurisdiction over the offences referred to in article 3, paragraph 1, in the following cases:

(a) When the alleged offender is a national of that State or a person who has his habitual residence in its territory;

(b) When the victim is a national of that State.

  1. Each State Party shall also take such measures as may be necessary to establish its jurisdiction over the above-mentioned offences when the alleged offender is present in its territory and it does not extradite him or her to another State Party on the ground that the offence has been committed by one of its nationals.
  2. This protocol does not exclude any criminal jurisdiction exercised in accordance with internal law.

Article 5

  1. The offences referred to in article 3, paragraph 1, shall be deemed to be included as extraditable offences in any extradition treaty existing between States Parties and shall be included as extraditable offences in every extradition treaty subsequently concluded between them, in accordance with the conditions set forth in those treaties.
  2. If a State Party that makes extradition conditional on the existence of a treaty receives a request for extradition from another State Party with which it has no extradition treaty, it may consider this Protocol as a legal basis for extradition in respect of such offences. Extradition shall be subject to the conditions provided by the law of the requested State.
  3. States Parties that do not make extradition conditional on the existence of a treaty shall recognize such offences as extraditable offences between themselves subject to the conditions provided by the law of the requested State.
  4. Such offences shall be treated, for the purpose of extradition between States Parties, as if they had been committed not only in the place in which they occurred but also in the territories of the States required to establish their jurisdiction in accordance with article 4.
  5. If an extradition request is made with respect to an offence described in article 3, paragraph 1, and if the requested State Party does not or will not extradite on the basis of the nationality of the offender, that State shall take suitable measures to submit the case to its competent authorities for the purpose of prosecution.

Article 6

  1. States Parties shall afford one another the greatest measures of assistence in connection with investgations or criminal or extradition proceeding brought in respect of the offences set forth in article 3, paragraph 1, including assistence in obtaining evidence at their disposal necessary for the proceedings.
  2. States Parties shall carry out their obligations under paragraph 1 of the present article in conformity with any treaties or other arrangements on mutual legal assitence that may exist between them. In the absence of such treaties or arrangements, States Parties shall afford one another assistence in accordance with their domestic law.

Article 7

States Parties shall, subject to the provisions of their national law:

(a) Take measures to provide for the seizure and confiscation, as appropriate, of:

(i) Goods such as materials, assets and other instrumentalities used to commit or facilitate offences under the present Protocol;

(ii) Proceeds derived from such offences;

(b) Execute requests from another State Party for seizure or confiscation of goods or proceeds referred to in subparagraph (a) (i);

(c) Tahe measures aimed at closing, on a temporary or definitive basis, premises used to commit such offences.

Article 8

  1. States Parties shall adopt appropriate measures to protect the rights and interests of child victims of the practices prohibited under the present Protocol at all stages of the criminal justice process, in particular by:

(a) Recognizing the vulnerability of child victims and adapting procedures to recognize their special needs, including their special needs as witnesses;

(b) Informing child victims of their rights, their role and the scope, timing and progress of the proceedings and of the disposition of their cases;

(c) Allowing the views, needs and concerns of child victims to be presented and considered in proceedings where their personal interests are affected, in a manner consistent with the procedural rules of national law;

(d) Providing appropriate support services to child victims throughout the legal process;

(e) Protecting, as appropriate, the privacy and identity of child victims and taking measures in accordance with national law to avoid the innapropriate dissemination of information that could lead to the identification of child victims;

(f) Providing, in appropriate cases, for the safety of child victims, as well as that of their families and witnesses on their behalf, from intimidation and retaliation;

(g) Avoiding unnecessary delay in the disposition of cases and the execution of orders or decrees granting compoensation to child victims.

  1. States Parties shall ensure that uncertainty as to the actual age of the victim shall not prevent the initiation of criminal investigations, including investigations aimed at establishing the age of the victim.
  2. States Parties shall ensure that, in the treatment by the criminal justice system of children who are: victims of the offences described in the present Protocol, the best interest of the child shall be a primary consideration.
  3. States Parties shall take measures to ensure appropriate training, in particular legal and psychological training, for the persons who work with victims of the offences prohibited under the present Protocol.
  4. States Parties shall, in appropriate cases, adopt measures in order to protect the safety and integrity of those persons and/or organizations involved in the prevention and/or protection and rehabilitation of victims of such offences.
  5. Nothing in the present article shall be construed as prejudical to or inconsistent with the rights of the accused to a fair and impartial trial.

Article 9

  1. States Parties shall adopt or strengthen, implement and disseminate laws, administrative measures, social policies and programmes to prevent the offences referred to in the present Protocol. Particular attention shall be given to protect children who are especially vulnerable to these practices.
  2. States Parties shall promote awareness in the public at large, including children, through information by all appropriate means, education and training, about the preventive measures and harmful effects of the offences referred to in the present Protocol. In fulfilling their obligations under this article, States Parties shall encourage the participation of the community and, in particular, children and child victims, in such information and education and training programmes, including at the international level.
  3. States Parties shall take all feasible measures with the aim of ensuring all appropriate assistance to victims of such offences, including their full social reinte­gration and their full physical and psychological recovery.
  4. States Parties shall ensure that all child victims of the offences described in the present Protocol have access to adequate procedures to seek, without discrimination, compensation for damages from those le­gally responsible.
  5. States Parties shall take appropriate measures aimed at effectively prohibiting the production and dissemination of material advertising the offences described in the present Protocol.

Article 10

  1. States Parties shall take all necessary steps to strengthen international cooperation by multilateral, re­gional and bilateral arrangements for the prevention, detection, investigation, prosecution and punishment of those responsible for acts involving the sale of children, child prostitution, child pornography and child sex tourism. States Parties shall also promote international cooperation and coordination between their authorities, national and international non-governmental organizations and international organizations.
  2. States Parties shall promote international cooperation to assist child victims in their physical and psychological recovery, social reinte­gration and repatriation.
  3. States Parties shall promote the strengthening of international cooperation in order to address the root causes, such as poverty and underdevelopment, contributing to the vulnerability of children to the sale of children, child prostitution, child pornography and child sex tourism.
  4. States Parties in a position to do so shall provide financial, technical or other assistance through existing multilateral, re­gional, bilateral or other programmes.

Article 11

Nothing in the present Protocol shall affect any provisions that are more conducive to the realization of the rights of the child and that may be contained in:

(a) The law of a State Party;

(b) International law in force for that State.

Article 12

  1. Each State Party shall submit, within two years following the entry into force of the Protocol for that State Party, a report to the Committee on the Rights of the Child providing comprehensive information on the measures is has taken to implement the provisions of the Protocol.
  2. Following the submission of the comprehensive report, each State Party shall include in the reports they submit to the Committee on the Rights of the Child, in accordance with article 44 of the Convention, any further information with respect to the implementation of the Protocol. Other States Parties to the Protocol shall submit a report every five years.
  3. The Committee on the Rights of the Child may request from States Parties further information relevant to the implementation of this Protocol.

Article 13

  1. The present Protocol is open for signature by any State that is a party to the Convention or has signed it.
  2. The present Protocol is subject to ratification and is open to accession by any State that is a party to the Convention or has signed it. Instruments of ratification or accession shall be deposited with the Secretary-General of the United Nations.

Article 14

  1. The present Protocol shall enter into force three months after the deposit of the tenth instrument of ratification or accession.
  2. For each State ratifying the present Protocol or acceding to it after its entry into force, the present Protocol shall enter into force one month after the date of the deposit of its own instrument of ratification or accession.

Article 15

  1. Any State Party may denounce the present Protocol at any time by written notification to the Secretary-General of the United Nations, who shall thereafter inform the other States Parties to the Convention and all States that have signed the Convention. The denunciation shall take effect one year after the date of receipt of the notification by the Secretary-General of the United Nations.
  2. Such a denunciation shall not have the effect of releasing the State Party from its obligations under this Protocol in re­gard to any offence that occurs prior to the date on which the denunciation becomes effective. Nor shall such a denunciation prejudice in any way the continued consideration of any matter that is already under consideration by the Committee prior to the date on which the denunciation becomes effective.

Article 16

  1. Any State Party may propose an amendment and file it with the Secretary-General of the United Nations. The Secretary-General shall thereupon communicate the proposed amendment to States Parties, with a request that they indicate whether they favour a conference of States Parties for the purpose of considering and voting upon the proposals. In the event that, within four months from the date of such communication, at least one third of the States Parties favour such a conference, the Secretary-General shall convene the conference under the auspices of the United Nations. Any amendment adopted by a majority of States Parties present and voting at the conference shall be submitted to the General Assembly for approval.
  2. An amendment adopted in accordance with paragraph 1 of the present article shall enter into force when is has been approved by the General Assembly of the United Nations and accepted by a two-thirds majority of States Parties.
  3. When an amendment enters into force, it shall be binding on those States Parties that have accepted it, other States Parties still being bound by the provisions of the present Protocol and any earlier amendments that they have accepted.

Article 17

  1. The present Protocol, of which the Arabic, Chinese, English, French, Russian and Spanish texts are equally authentic, shall be deposited in the archives of the United Nations.
  2. The Secretary-General of the United Nations shall transmit certified copies of the present Protocol to all States Parties to the Convention and all States that have signed the Convention.

 

FAKULTATIVNI PROTOKOL UZ KONVENCIJU O PRAVIMA DJETETA O PRODAJI DJECE, DJEČJOJ PROSTITUCIJI I DJEČJOJ PORNOGRAFIJI

Države stranke ovoga Protokola,

S obzirom na to da bi, radi postiza­nja svrha Konvencije o pravima djeteta i provedbe ­njezinih odredbi, posebice članaka 1., 11., 21., 32., 33., 34., 35. i 36., bilo primjereno proširiti mjere koje države stranke trebaju poduzeti kako bi zajamčile zaštitu djeteta od prodaje djece, dječje prostitucije i dječje pornografije,

Također s obzirom na to da Konvencija o pravima djeteta priznaje pravo djeteta na zaštitu od ekonomskog iskorištava­nja i obav­lja­nja bilo kakvog posla koji može biti opasan ili ometati djetetovu naobrazbu, ili biti opasan za djetetovo zdrav­lje ili fizički, mentalni, duhovni ili socijalni razvoj,

Ozbi­ljno zabrinute zbog značajne i rastuće međunarodne trgovine djecom u svrhe prodaje djece, dječje prostitucije i dječje pornografije,

Duboko zabrinute zbog raširene i stalne prakse turizma u svrhe pribav­lja­nja seksualnih usluga, na koju su djeca osobito ra­njiva, jer izravno promiče prodaju djece, dječju prostituciju i dječju pornografiju,

Priznajući da su mnoge osobito ra­njive skupine, uk­ljučujući dje­vojčice, u većoj opasnosti od seksualnog iskorištava­nja, te da su djevojčice nesrazmjerno zastup­ljene među seksualno iskorišta­vanim osobama,

Zabrinute zbog sve veće dostupnosti dječje pornografije na Internetu i drugim tehnologijama koje se razvijaju, pozivajući se na Međunarodnu konferenciju o suzbija­nju dječje pornografije na Internetu (Beč, 1999.), te posebice na ­njezine zak­ljučke koji zagovaraju svjetsku kriminalizaciju proizvod­nje, distribucije, izvoza, prijenosa, uvoza, namjernog posjedova­nja i oglašava­nja dječje pornografije, te naglašavajući važnost bliske surad­nje i partnerstva između vlada i industrije Interneta,

Vjerujući da će eliminacija prodaje djece, dječje prostitucije i dječje pornografije biti olakšana usvaja­njem cjelovitog pristupa, baveći se čimbenicima koji tome pridonose, uk­ljučujući neraz­vijenost, siromaštvo, gospodarske razlike, nejednaku socio-eko­nomsku strukturu, obite­lji s problemima, poma­njka­nje obrazo­va­nja, gradsku i ruralnu migraciju, diskriminaciju spolova, neodgovorno seksualno ponaša­nje odraslih osoba, štetne tradicionalne prakse, oružane sukobe i prodaju djece,

Vjerujući da je potrebno osvještavati javnost radi sma­nje­nja potraž­nje za prodajom djece, dječje prostitucije i dječje pornografije, te također vjerujući u važnost jača­nja globalnog partnerstva među svim čimbenicima i pobo­ljša­nje provedbe zakona na državnoj razini,

Uzimajući na zna­nje odredbe međunarodnih pravnih instrumenata za zaštitu djece, uk­ljučujući Hašku konvenciju o zaštiti djece i surad­nji u međudržavnom posvoje­nju djece, Hašku konvenciju o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece, Hašku konvenciju o nadležnosti, važećim zakonima, prizna­nju, provedbi i surad­nji u odnosu na rodite­ljsku odgovornost i mjere zaštite dje­ce, te Konvenciju međunarodne organizacije rada br. 182 o zabrani i trenutnom djelova­nju za ukida­nje najgorih oblika dječje­g rada,

Potaknuti velikom potporom Konvenciji o pravima djeteta, po­kazu­jući rašireno opredje­lje­nje za promica­nje i zaštitu prava dje­teta.

Priznajući važnost provedbe odredbi Akcijskog programa za sprječava­nje prodaje djece, dječje prostitucije i dječje pornografije, te Izjave i dnevnog reda za djelova­nje usvojenog na Svjetskom kongresu protiv komercijalnog seksualnog iskorištava­nja djece, održanom u Stockholmu od 27. do 31. kolovoza 1996., i druge relevantne odluke i preporuke međunarodnih tijela,

S obzirom na važnost tradicija i kulturnih vrijednosti svakog naroda za zaštitu i skladno razvija­nje djece,

Suglasile su se kako slijedi:

Članak 1.

Države stranke će zabraniti prodaju djece, dječju prostituciju i dječju pornografiju kako je određeno ovim Protokolom.

Članak 2.

U svrhe ovoga Protokola:

  1. a) Prodaja djece znači svako djelo ili transakciju u kojoj dijete prenosi neka osoba ili skupina osoba drugim osobama za naknadu ili bilo kakvu drugu nagradu,
  2. b) Dječja prostitucija znači uporabu djeteta u seksualnim ak­tivnostima za naknadu ili bilo kakav drugi oblik nagrade,
  3. c) Dječja pornografija znači prikaziva­nje, bilo kakvim sredstvima, djeteta u pravim ili simuliranim eksplicitnim seksualnim aktivnostima ili prikaziva­nje seksualnih dijelova djeteta u prvome redu u seksualne svrhe.

Članak 3.

  1. Svaka država stranka dužna je osigurati da se, kao minimum, s­ljedeća djela i aktivnosti u cijelosti obuhvate kaznenim pravom, bilo da su te povrede poči­njene u državi ili inozemstvu, te na pojedinačnoj ili organiziranoj osnovi:
  2. a) u kontekstu prodaje djece kako je utvrđeno u članku 2.:

(i) Nuđe­nje, izručiva­nje ili prihvaća­nje, bilo kojim sredstvima, djeteta u svrhe:

  1. seksualnog iskorištava­nja djeteta,
  2. transfera organa djeteta radi dobiti,
  3. uk­ljučiva­nja djeteta u prisilni rad,

(ii) nepropisno dobiven pristanak, kao pretpostavka za posvoje­nje djeteta krše­njem važećih međunarodnih pravnih instrumenata o posvoje­nju,

  1. b) nuđe­nje, dobiva­nje, te dava­nje djeteta za dječju prostituciju, kako je utvrđeno u članku 2.,
  2. c) proizvod­nja, distribucija, šire­nje, uvoz, izvoz, nuđe­nje, prodaja ili posjedova­nje u gore navedene svrhe dječje pornografije kako je utvrđeno u članku 2.
  3. Podložno odredbama unutar­nje­g zakonodavstva države stranke, isto se primje­njuje na pokušaj izvrše­nja ovih djela, te suučesništvo ili sudjelova­nje u ovim djelima.
  4. Svaka država stranka će kazniti ove povrede odgova­rajućim kaznama koje uzimaju u obzir ­njihovu težinu.
  5. Podložno odredbama unutar­nje­g zakonodavstva, svaka država stranka dužna je poduzeti mjere, kad je potrebno, kako bi utvrdila odgovornost pravnih osoba za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka. Podložno pravnim načelima države stranke, ta odgovornost pravnih osoba može biti kaznena, građanska ili upravna.
  6. Države stranke poduzet će sve odgovarajuće pravne i upravne mjere kako bi osigurale da sve osobe uk­ljučene u posvoje­nje djeteta djeluju u skladu s važećim međunarodnim pravnim instrumentima.

Članak 4.

  1. Svaka država stranka dužna je poduzeti one mjere koje su potrebne za uspostavu ­njezine nadležnosti za povrede iz članka 3. stavak 1., kada su povrede poči­njene na teritoriju, brodu ili zrakoplovu re­gistriranom u toj državi.
  2. Svaka država stranka može poduzeti one mjere koje su potrebne za uspostavu ­njezine nadležnosti za povrede iz članka 3. stavak 1., u s­ljedećim slučajevima:

(a) kada je navodni počinite­lj držav­ljanin te države ili osoba koja ima prebivalište na ­njezinu teritoriju,

(b) kada je žrtva držav­ljanin te države.

  1. Svaka država stranka također je dužna poduzeti mjere koje su potrebne za uspostavu ­njezine nadležnosti za gore navedene povrede kada se navodni počinite­lj nalazi na ­njezinu teritoriju i kada ga ne izručuje drugoj državi stranci na teme­lju či­njenice da je povredu počinio jedan od ­njezinih držav­ljana.
  2. Ovaj Protokol ne isk­ljučuje kaznenu nadležnost u skladu s međunarodnim pravom.

Članak 5.

  1. Povrede iz članka 3. stavak 1. smatrat će se povredama koje podliježu izruče­nju u svakom međunarodnom ugovoru o izruče­nju između država stranaka, te će se smatrati povredama koje podliježu izruče­nju u svakom međunarodnom ugovoru o izruče­nju koji je naknadno sklop­ljen između ­njih, u skladu s uvjetima iz tih međunarodnih ugovora.
  2. Ako država stranka koja uvjetuje izruče­nje ne teme­lju postoja­nja međunarodnog ugovora dobije zahtjev za izruče­nje od druge države stranke s kojom nema međunarodni ugovor o izruče­nju, ona može uzeti u obzir ovaj Protokol kao pravnu osnovu za izruče­nje u odnosu na takve povrede. Izruče­nje podliježe uvjetima zakona države od koje se traži izruče­nje.
  3. Države stranke koje ne uvjetuju izruče­nje na teme­lju postoja­nja međunarodnog ugovora priznat će takve povrede kao povrede koje podliježu izruče­nju između sebe, podložno uvjetima zakona države od koje se traži izruče­nje.
  4. Za takve povrede će se smatrati, u svrhe izruče­nja između dvije države, da su poči­njene ne samo na mjestu na kojem su se dogodile, ne­go također i na teritoriju države od koje se traži uspostava ­njihove nadležnosti u skladu sa člankom 4.
  5. Ako je zahtjev za izruče­nje podnesen radi povrede navedenog u članku 3. stavak 1. i ako država stranka od koje se traži izruče­nje ne izruči ili ne želi izvršiti izruče­nje na osnovi držav­ljanstva prekršite­lja, ta država dužna je poduzeti odgovarajuće mjere za predava­nje tog predmeta nadležnim tijelima u svrhe sudskog progona.

Članak 6.

  1. Države stranke će jedna drugoj pružiti mjere pomoći u istrazi ili kaznenom postupku ili postupku izruče­nja pokrenutom za povrede navedene u članku 3., stavak 1. uk­ljučujući pomoć u dobiva­nju dokaza koji su im na raspolaga­nju, potrebnih za postupak.
  2. Države stranke će ispuniti svoje obveze na teme­lju stavka 1. ovoga članka u skladu sa svim međunarodnim ugovorima ili drugim sporazumima o međusobnoj pravnoj pomoći koji postoje među ­njima. U odsustvu takvih međunarodnih ugovora ili sporazuma, države stranke će jedna drugoj pružiti pomoć u skladu s ­njihovim unutar­njim zakonodavstvom.

Članak 7.

Države stranke su dužne, u skladu s odredbama ­njihova unutar­nje­g zakonodavstva:

(a) poduzeti mjere kako bi omogućile zap­ljenu ili konfiskaciju, kako je primjereno:

(i) robe kao što su materijali, imovina i drugo koja se koristi za povrede ili olakšava­nje povreda na teme­lju ovoga Protokola;

(ii) dobiti iz takvih povreda,

(b) provesti zahtjeve druge države stranke za zap­ljenu i konfiskaciju robe ili dobiti iz podstavka (a) (i),

(c) poduzeti mjere s ci­ljem zatvara­nja, privremenog ili na konačnoj osnovi, prostorija koje se koriste za povrede.

Članak 8.

  1. Države stranke dužne su usvojiti odgovarajuće mjere za zaštitu prava i interesa djece žrtava od praksi zabra­njenih na teme­lju ovoga Protokola u svim fazama kaznenog postupka, posebice:

(a) priznava­njem ra­njivosti djece žrtava i usvaja­njem postupaka za priznava­nje ­njihovih posebnih potreba, uk­ljučujući ­njihove posebne potrebe kao svjedoka,

(b) informira­njem djece žrtava o ­njihovim pravima, ­njihovoj ulozi, domašaju, vremenskom tijeku i napretku postupka, te rješava­nju ­njihovih slučajeva,

(c) omogućavajući da se razmotre stajališta, potrebe i pita­nja djece žrtava u postupcima u kojima su ­njihovi interesi dovedeni u pita­nje, na dos­ljedan način s postupovnim pravilima unutar­nje­g zakonodavstva,

(d) pružajući odgovarajuće usluge potpore djeci žrtvama u pravnom postupku,

(e) štiteći, kako je primjereno, privatnost i identitet djece žrtava i poduzimajući mjere u skladu s unutar­njim zakonodavstvom kako bi se izbje­glo neprimjereno šire­nje informacija koje mogu dovesti do identificira­nja djece žrtava,

(f) omogućavajući, u odgovarajućim slučajevima, sigurnost djece žrtava, kao i ­njihovih obite­lji i svjedoka u ­njihovo ime, od zastrašiva­nja i odmazde,

(g) izbje­gava­njem nepotrebnog odugovlače­nja rješava­nja slučajeva i izvršava­nja naloga ili odluka koji djeci žrtvama daju naknade.

  1. Države stranke će osigurati da nesigurnost glede stvarne dobiti žrtve ne spriječi pokreta­nje kaznene istrage, uk­ljučujući istrage s ci­ljem utvrđiva­nja dobi žrtve.
  2. Države stranke će osigurati, u kaznenopravnoj zaštiti djece koja su žrtve povreda opisanih u ovome Protokolu, da se u prvom redu uzmu u obzir najbo­lji interesi djece.
  3. Države stranke će poduzeti mjere kako bi osigurale odgovarajuću obuku, posebice pravnu i psihološku, osoba koje rade sa žrtvama povreda zabra­njenih na teme­lju ovoga Protokola.
  4. Države stranke će, u odgovarajućim slučajevima, usvojiti mjere kako bi zaštitile sigurnost i inte­gritet onih osoba i/ili organizacija uk­ljučenih u sprječava­nje i/ili zaštitu i rehabilitaciju žrtava takvih povreda.
  5. Ništa u ovome članku neće se tumačiti na štetu ili nedos­ljedno s pravima optuženika na pošteno i nepristrano suđe­nje.

Članak 9.

  1. Države stranke dužne su usvojiti ili ojačati, primje­njivati i objav­ljivati zakone, upravne mjere, socijalne strate­gije i programe za sprječava­nje povreda navedenih u ovome Protokolu. Posebna će se pozornost obratiti zaštiti djece koja su posebno ra­njiva na te postupke.
  2. Države stranke će poticati osvještava­nje javnosti, uk­ljučujući djecu, informira­njem svim odgovarajućim sredstvima, naobrazbom i obukom, o preventivnim mjerama i štetnim utje­cajima povreda navedenih u ovome Protokolu. U ispu­njava­nju svojih obveza na teme­lju ovoga članka, države stranke će poticati sudjelova­nje zajednice, i posebice, djece i dječjih žrtava, kod takvih informacija i obrazovnih programa i programa obuke, uk­ljučujući na međunarodnoj razini.
  3. Države stranke dužne su poduzeti sve moguće mjere s ci­ljem osigurava­nja odgovarajuće pomoći žrtvama takvih povreda, uk­ljučujući njihovu potpunu socijalnu inte­graciju i ­njihov cjeloviti tjelesni i psihološki oporavak.
  4. Države stranke dužne su osigurati da sva djeca žrtve povreda opisanih u ovome Protokolu imaju pristup odgovarajućim postupcima bez diskriminacije, za traže­nje naknade za štetu od pravno odgovornih osoba.
  5. Države stranke će poduzeti odgovarajuće mjere s ci­ljem učinkovite zabrane proizvod­nje i šire­nja materijala koji oglaša­vaju povrede opisane u ovome Protokolu.

Članak 10.

  1. Države stranke dužne su poduzeti sve potrebne korake za jača­nje međunarodne surad­nje multilateralnim, re­gionalnim i bilateralnim sporazumima za sprječava­nje, otkriva­nje, istraživa­nje, sudsko go­nje­nje i kaž­njava­nje osoba odgovornih za djela koja uk­ljučuju prodaju djece, dječju prostituciju, dječju pornografiju i turizam u svrhe seksualnog iskorištava­nja djece. Države stranke također su dužne promicati međunarodnu surad­nju i koordinaciju između svojih tijela, državnih i međunarodnih nevladinih organizacija i međunarodnih organizacija.
  2. Države stranke dužne su promicati međunarodnu surad­nju za pomaga­nje djeci žrtvama u ­njihovom tjelesnom i psihološkom oporavku, socijalnoj inte­graciji i repatrijaciji.
  3. Države stranke dužne su jačati međunarodnu surad­nju kako bi se bavile glavnim uzrocima, kao što je siromaštvo i nerazvijenost koji pridonose ra­njivosti djece kod prodaje djece, dječje prostitucije, dječje pornografije i turizma u svrhe seksualnog iskorištava­nja djece.
  4. Države stranke koje to mogu učiniti, pružit će financijsku, tehničku ili drugu pomoć putem postojećih multilateralnih, re­gionalnih, bilateralnih ili drugih programa.

Članak 11.

Ništa u ovome Protokolu neće dovesti u pita­nje odredbe koje su povo­ljnije za ostvare­nja prava djeteta koje su obuhvaćene:

(a) zakonom države stranke,

(b) međunarodnim pravom na snazi u toj državi.

Članak 12.

  1. Svaka država stranka dužna je podnijeti, u razdob­lju od dvije godine nakon stupa­nja na snagu ovoga Protokola za tu državu stranku, izvješće Odboru za prava djeteta, sa sveobuhvatnim informacijama o mjerama koje je poduzela za provedbu odredbi ovoga Protokola.
  2. Nakon predava­nja sveobuhvatnog izvješća, svaka država stranka će u svoje izvješće koje podnese Odboru za prava djeteta, u skladu s člankom 44. Konvencije, uk­ljučiti sve da­lj­nje informacije glede provedbe Protokola. Druge države stranke Protokola dužne su podnositi izvješće svakih pet godina.
  3. Odbor za prava djeteta može zatražiti od država stranaka da­lj­nje informacije relevantne za provedbu ovoga Protokola.

Članak 13.

  1. Ovaj Protokol otvoren je na potpisiva­nje svakoj državi koja je stranka Konvencije ili ju je potpisala.
  2. Ovaj Protokol podliježe ratifikaciji i otvoren je na pristupa­nje svakoj državi koja je stranka Konvencije ili ju je potpisala. Isprave o ratifikaciji ili pristupu položit će se kod glavnog tajnika Ujedi­njenih naroda.

Članak 14.

  1. Ovaj Protokol stupa na snagu tri mjeseca nakon polaga­nja desete isprave o ratifikaciji ili pristupu.
  2. Za svaku državu koja ratificira ovaj Protokol ili mu pristupi nakon njegova stupa­nja na snagu, ovaj Protokol stupa na snagu mjesec dana nakon dana kad je položila svoju ispravu o ratifikaciji ili pristupu.

Članak 15.

  1. Svaka država stranka može otkazati ovaj Protokol u bilo kojem trenutku pisanom obaviješću upućenom glavnom tajniku Ujedi­njenih naroda, koji će o tome izvijestiti druge države stranke Konvencije i sve države stranke koje su potpisale Konvenciju. Otkaziva­nje stupa na snagu godinu dana nakon što glavni tajnik Ujedi­njenih naroda primi obavijest.
  2. Takvo otkaziva­nje neće imati učinak oslobađa­nja države stranke od njezinih obveza na teme­lju ovoga Protokola glede bilo koje povrede koja se dogodi prije dana kada je otkaziva­nje postalo učinkovito. Takvo otkaziva­nje neće ni na koji način dovesti u pita­nje stalno razmatra­nje bilo koje­g predmeta koji Odbor već razmatra prije dana kada otkaziva­nje postaje učinkovito.

Članak 16.

  1. Svaka država stranka može predložiti izmjene i podnijeti ih glavnom tajniku Ujedi­njenih naroda. Glavni tajnik će izvijestiti države stranke o predloženim izmjenama, sa zahtjevom da naznače žele li održati konferenciju država stranaka u svrhe razmatra­nja i glasova­nja o prijedlozima. U slučaju da u razdob­lju od četiri mjeseca od dana takve obavijesti, barem jedna trećina država stranaka želi održava­nje takve konferencije, glavni tajnik će sazvati konferenciju pod okri­ljem Ujedi­njenih naroda. Sve izmjene koje usvoji većina nazočnih država stranaka koje glasuju podnijet će se Općoj skupštini na odobre­nje.
  2. Izmjene usvojene u skladu sa stavkom 1. ovoga članka stupaju na snagu kad ih odobri Opća skupština Ujedi­njenih naroda i prihvati dvotrećinska većina država stranaka.
  3. Kada izmjene stupe na snagu, postaju obvezujuće za one države stranke koje su ih prihvatile, a druge države stranke su i da­lje obvezne odredbama ovoga Protokola i svim prethodnim izmjenama koje su prihvatili.

Članak 17.

  1. Ovaj Protokol, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i špa­njolskom jednako vjerodostojni, položit će se u arhive Ujedi­njenih naroda.
  2. Glavni tajnik Ujedi­njenih naroda dostavit će ovjerene kopije ovoga Protokola svim državama strankama Konvencije i svim državama koje su potpisale Konvenciju.

 

Članak 3.

Za izvrše­nje Protokola iz članka 1. ovoga Zakona nadležno je Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Ministarstvo unutar­njih poslova i Ministarstvo rada i socijalne skrbi.

Članak 4.

Na dan stupa­nja na snagu ovoga Zakona Protokol iz članka 1. ovoga Zakona nije na snazi za Republiku Hrvatsku te će se podaci o ­nje­govom stupa­nju na snagu objaviti naknadno u skladu sa člankom 30. stavkom 3. Zakona o sklapa­nju i izvršava­nju međunarodnih ugovora.

Članak 5.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 018-05/02-02/05
Zagreb, 21. ožujka 2002.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.