Socijalni radnik | Socijalna radnica

Socijalni radnici rade s ljudima koji se u svakodnevnom životu suočavaju s najrazličitijim socijalnim teškoćama. Teškoćama do kojih dolazi zbog obiteljskih problema, siromaštva, nezaposlenosti, kriminala i drugog. Nastoje izravnim savjetovanjem i informiranjem pomoći u prepoznavanju problema i traženju rješenja.

Potrebno obrazovanje

Za obavljanje poslova socijalnog radnika, potrebno je završiti preddiplomski/diplomski sveučilišni studij socijalnog rada.

Nakon završenog preddiplomskog studija stječe se akademski naziv sveučilišni prvostupnik/prvostupnica. Nakon diplomskog studija stječe se akademski naziv sveučilišni magistar/magistra struke. Daljnje obrazovanje moguće je nastaviti na poslijediplomskom studiju.

Opis poslova

Posao socijalnog radnika uključuje pomoć osobama i obiteljima s osobnim i obiteljskim socijalnim problemima.

Problemi mogu biti:
– nezaposlenost,
– financijske teškoće.

Problemi koji nastaju zbog:
– starosti,
– bolesti,
– invalidnosti,
– neželjene trudnoće,
– asocijalnog ponašanja,
– alkoholizma, 
– ili ovisnosti o drogama.

Pomažu i pri nepovoljnim okolnostima, kao što su teški sukobi u obitelji. U slučajevima zlostavljanja djece ili bračnog partnera.

Socijalni radnici analiziraju situaciju korisnika. Zajedno s korisnicima planiraju moguće pristupe u rješavanju problema. Prikupljaju podatke i sami ili u timu stručnjaka izrađuju redovita izvješće o pojedinim slučajevima. Za potrebe sudova i drugih pravnih postupaka.

Savjetuju maloljetnike koji imaju poteškoće u socijalnoj prilagodbi ili ozbiljne poteškoće u školi. Savjetuju roditelje. Surađuju s nastavnicima i stručnim suradnicima u školama. Kako bi bolje prepoznali uzroke problema i izradili zajednički plan tretmana. Otkrivaju djecu bez primjerene roditeljske skrbi i poduzimaju mjere za njihovo zbrinjavanje. Angažiraju se na traženju posvojitelja ili hraniteljske obitelji. Organiziraju smještaj u dječji dom za djecu bez roditelja, napuštenu ili zanemarivanu djecu. Dogovaraju pomoć i brigu u kući za osobe s invaliditetom. Organiziraju i pružanje pomoći starijim osobama. Pomažu pri rješavanju problema koje imaju samohrani roditelji. Pomažu skrbniku ili savjetuju osobe koje nisu sposobne same voditi računa o svojim interesima. Pa su zbog toga stavljene pod skrbništvo.

Daju mišljenja u sudskim postupcima za maloljetne prijestupnike u slučajevima određivanja uvjetnog otpusta iz kazneno-popravnih ustanova. Provode odgojne sankcije određene maloljetnicima i izvještavaju nadležnog suca o rezultatima tih mjera. Izrađuju i tzv. socijalne anamneze za potrebe suda ili državnog odvjetništva. U kaznenim postupcima u svrhu određivanja primjerene sankcije (odgojne mjere). Nadziru uvjetni otpust odraslih osuđenih osoba. Sudjeluju u zakonskim postupcima mirenja bračnih drugova prije razvoda braka. Sudjeluju u stvaranju i donošenju mišljenja za sud o povjeravanje djeteta na čuvanje i odgoj jednom od roditelja ili drugoj osobi. Sudjeluju pri određivanju kontakta djeteta s roditeljem kojem dijete nije povjereno na čuvanje i odgoj. Često u tim postupcima usko surađuju s pravnikom i psihologom.

Rade u službama za zaštitu mentalnog zdravlja.

Rade u drugim zdravstvenim ustanova koje vode brigu o:
– osobama s emocionalnim i mentalnim problemima,
– osobama koje s liječe od drugih teških i kroničnih bolesti osiguraju razne usluge, socijalna rehabilitacija, osposobljavanje za funkcioniranje u svakodnevnom životu ili interveniraju u kriznim situacijama.

Pomažu da se tim osobama osiguraju:
– razne usluge,
– socijalna rehabilitacija,
– osposobljavanje za funkcioniranje u svakodnevnom životu
– ili interveniraju u kriznim situacijama.

Zaposleni su i u industriji ili službama za zapošljavanje. Pomažu i osiguravaju savjetovanje radnicima u rješavanju njihovih osobnih i obiteljskih problema. Problema koji bi mogli utjecati na kvalitetu njihovog rada.

U nekim ustanovama zajedno s drugim stručnjacima sudjeluju u analiziranju, planiranju i procjeni mjera socijalne politike i zaštite.

Znanja, vještine i poželjne osobine

Socijalni radnici moraju:
– imati pozitivan odnos prema ljudima,
– imati emocionalnu stabilnost,
– biti osjetljivi za probleme drugih i imati motivaciju da im pomognu, a da se pri tom sami ne osjete pogođenima.

Trebali bi biti tolerantni bez obzira na razlike u dobi, obrazovanju i kulturnom okruženju iz kojeg osoba dolazi. A osobito zbog socijalno nepovoljne situacije u kojoj se netko može zateći. Poželjno je da socijalni radnik ima dobre organizacijske sposobnosti. Zbog toga jer će morati organizirati različite usluge za svoje korisnike i pri tome surađivati s različitim institucijama. Važan je osjećaj za realnost i sposobnost brze prilagodbe na promijenjene uvjete i novonastale situacije.

Moraju biti upoznati s osnovama:
– psihologije,
– pedagogije,
– sociologije,
– obiteljskog prava,
– kriminaliteta i kaznenog prava,
– upravnog postupka

Također trebaju poznavati uređenje školstva, zdravstva, pravosuđa, zapošljavanja i gospodarstva.

Zbog prirode posla moraju imati želju za stalnim stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem.

Srodna zanimanja

Socijalni pedagog, psiholog, psihijatar, rehabilitator, svećenik.

Mogućnosti zapošljavanja

Najviše socijalnih radnika zaposleno je u centrima za socijalnu skrb.

Rade i u ustanovama socijalne skrbi:
– domovima za djecu,
– domovima za odgoj djece i mladeži,
– domovi umirovljenika,
– domovi za odrasle psihički bolesne osobe,
– kao i razne ustanove za osobe s posebnim potrebama.

Često rade u savjetodavnim službama u pravosuđu i kazneno-popravnim i odgojnim ustanovama.

Mogu se zaposliti u ustanovama zaštite mentalnog zdravlja i psihijatrijskim odjelima. Ili u drugim zdravstvenim ustanovama, kao što su bolnice i domovi zdravlja.

Nešto rjeđe rade na području zapošljavanja i u gospodarstvu.

Izvor:  http://e-usmjeravanje.hzz.hr/socijalniradnik

Srodne stranice: