Zanimanje socijalni radnik – socijalna radnica
Socijalni radnici rade s ljudima koji se u svakodnevnom životu suočavaju s najrazličitijim socijalnim teškoćama. Teškoćama do kojih dolazi zbog obiteljskih problema, siromaštva, nezaposlenosti, kriminala i drugog. Nastoje izravnim savjetovanjem i informiranjem pomoći u prepoznavanju problema i traženju rješenja.
Potrebno obrazovanje
Za obavljanje poslova socijalnog radnika, potrebno je završiti preddiplomski/diplomski sveučilišni studij socijalnog rada.
Nakon završenog preddiplomskog studija stječe se akademski naziv sveučilišni prvostupnik/prvostupnica. Nakon diplomskog studija stječe se akademski naziv sveučilišni magistar/magistra struke. Daljnje obrazovanje moguće je nastaviti na poslijediplomskom studiju.
Opis poslova
Posao socijalnog radnika uključuje pomoć osobama i obiteljima s osobnim i obiteljskim socijalnim problemima.
Problemi mogu biti:
– nezaposlenost,
– financijske teškoće.
Problemi koji nastaju zbog:
– starosti,
– bolesti,
– invalidnosti,
– neželjene trudnoće,
– asocijalnog ponašanja,
– alkoholizma,
– ili ovisnosti o drogama.
Pomažu i pri nepovoljnim okolnostima, kao što su teški sukobi u obitelji. U slučajevima zlostavljanja djece ili bračnog partnera.
Socijalni radnici analiziraju situaciju korisnika. Zajedno s korisnicima planiraju moguće pristupe u rješavanju problema. Prikupljaju podatke i sami ili u timu stručnjaka izrađuju redovita izvješće o pojedinim slučajevima. Za potrebe sudova i drugih pravnih postupaka.
Savjetuju maloljetnike koji imaju poteškoće u socijalnoj prilagodbi ili ozbiljne poteškoće u školi. Savjetuju roditelje. Surađuju s nastavnicima i stručnim suradnicima u školama. Kako bi bolje prepoznali uzroke problema i izradili zajednički plan tretmana. Otkrivaju djecu bez primjerene roditeljske skrbi i poduzimaju mjere za njihovo zbrinjavanje. Angažiraju se na traženju posvojitelja ili hraniteljske obitelji. Organiziraju smještaj u dječji dom za djecu bez roditelja, napuštenu ili zanemarivanu djecu. Dogovaraju pomoć i brigu u kući za osobe s invaliditetom. Organiziraju i pružanje pomoći starijim osobama. Pomažu pri rješavanju problema koje imaju samohrani roditelji. Pomažu skrbniku ili savjetuju osobe koje nisu sposobne same voditi računa o svojim interesima. Pa su zbog toga stavljene pod skrbništvo.
Daju mišljenja u sudskim postupcima za maloljetne prijestupnike u slučajevima određivanja uvjetnog otpusta iz kazneno-popravnih ustanova. Provode odgojne sankcije određene maloljetnicima i izvještavaju nadležnog suca o rezultatima tih mjera. Izrađuju i tzv. socijalne anamneze za potrebe suda ili državnog odvjetništva. U kaznenim postupcima u svrhu određivanja primjerene sankcije (odgojne mjere). Nadziru uvjetni otpust odraslih osuđenih osoba. Sudjeluju u zakonskim postupcima mirenja bračnih drugova prije razvoda braka. Sudjeluju u stvaranju i donošenju mišljenja za sud o povjeravanje djeteta na čuvanje i odgoj jednom od roditelja ili drugoj osobi. Sudjeluju pri određivanju kontakta djeteta s roditeljem kojem dijete nije povjereno na čuvanje i odgoj. Često u tim postupcima usko surađuju s pravnikom i psihologom.
Rade u službama za zaštitu mentalnog zdravlja.
Rade u drugim zdravstvenim ustanova koje vode brigu o:
– osobama s emocionalnim i mentalnim problemima,
– osobama koje s liječe od drugih teških i kroničnih bolesti osiguraju razne usluge, socijalna rehabilitacija, osposobljavanje za funkcioniranje u svakodnevnom životu ili interveniraju u kriznim situacijama.
Pomažu da se tim osobama osiguraju:
– razne usluge,
– socijalna rehabilitacija,
– osposobljavanje za funkcioniranje u svakodnevnom životu
– ili interveniraju u kriznim situacijama.
Zaposleni su i u industriji ili službama za zapošljavanje. Pomažu i osiguravaju savjetovanje radnicima u rješavanju njihovih osobnih i obiteljskih problema. Problema koji bi mogli utjecati na kvalitetu njihovog rada.
U nekim ustanovama zajedno s drugim stručnjacima sudjeluju u analiziranju, planiranju i procjeni mjera socijalne politike i zaštite.
Znanja, vještine i poželjne osobine
Socijalni radnici moraju:
– imati pozitivan odnos prema ljudima,
– imati emocionalnu stabilnost,
– biti osjetljivi za probleme drugih i imati motivaciju da im pomognu, a da se pri tom sami ne osjete pogođenima.
Trebali bi biti tolerantni bez obzira na razlike u dobi, obrazovanju i kulturnom okruženju iz kojeg osoba dolazi. A osobito zbog socijalno nepovoljne situacije u kojoj se netko može zateći. Poželjno je da socijalni radnik ima dobre organizacijske sposobnosti. Zbog toga jer će morati organizirati različite usluge za svoje korisnike i pri tome surađivati s različitim institucijama. Važan je osjećaj za realnost i sposobnost brze prilagodbe na promijenjene uvjete i novonastale situacije.
Moraju biti upoznati s osnovama:
– psihologije,
– pedagogije,
– sociologije,
– obiteljskog prava,
– kriminaliteta i kaznenog prava,
– upravnog postupka
Također trebaju poznavati uređenje školstva, zdravstva, pravosuđa, zapošljavanja i gospodarstva.
Zbog prirode posla moraju imati želju za stalnim stručnim usavršavanjem i osposobljavanjem.
Uvjeti rada
Posao socijalnih radnika većinom se obavlja u uredu. Učestao je i rad na terenu; obilazak korisnika u njihovim domovima, praćenje i rad u drugim organizacijama i slično. Povećan opseg posla je u vrijeme uredovnih sati. Za neke poslove potreban je i rad u poslijepodnevnoj smjeni ili dežurstvo. U ovom su poslu moguće i neugodnosti, jer se radi s osobama koje su u nevolji. Zbog koje su vrlo frustrirane, pa u ogorčenju mogu postati nasilne.
Srodna zanimanja
Socijalni pedagog, psiholog, psihijatar, rehabilitator, svećenik.
Mogućnosti zapošljavanja
Najviše socijalnih radnika zaposleno je u centrima za socijalnu skrb.
Rade i u ustanovama socijalne skrbi:
– domovima za djecu,
– domovima za odgoj djece i mladeži,
– domovi umirovljenika,
– domovi za odrasle psihički bolesne osobe,
– kao i razne ustanove za osobe s posebnim potrebama.
Često rade u savjetodavnim službama u pravosuđu i kazneno-popravnim i odgojnim ustanovama.
Mogu se zaposliti u ustanovama zaštite mentalnog zdravlja i psihijatrijskim odjelima. Ili u drugim zdravstvenim ustanovama, kao što su bolnice i domovi zdravlja.
Nešto rjeđe rade na području zapošljavanja i u gospodarstvu.