Priručnik za udomiteljstvo | Njega i briga za zdravlje osoba s invaliditetom

Autori: Božica Forgač i Marina Smajo, medicinske sestre

Zdravstvena njega obuhvaća samostalno i suradničko zbrinjavanje pojedinaca svih dobi, obitelji, skupina i zajednice; zdravih i bolesnih te u svim okruženjima. Zdravstvena njega uključuje unapređenje zdravlja, prevenciju bolesti i zbrinjavanje bolesnih, onesposobljenih i umirućih.

Usmjerena je na pomoć bolesnoj, starijoj, nemoćnoj osobi u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba.

Ovo je stručna disciplina čiji su nositelji medicinske sestre i njegovatelji, koji rade isključivo u timu prema nalogu i uz nadzor stručnog tima.

Osnovne ljudske potrebe:

  •  disanje;
  •  unos hrane i tekućine;
  •  eliminacija otpadnih tvari;
  •  kretanje i zauzimanje odgovarajućih položaja tijela;
  •  odmor i spavanje;
  •  odijevanje;
  •  održavanje normalne temperature tijela;
  •  održavanje osobne higijene;
  •  izbjegavanje štetnih utjecaja okoline;
  •  komunikacija s drugim ljudima;
  •  obavljanje svrsishodnog rada;
  •  rekreacija;
  •  učenje, istraživanje i zadovoljenje znatiželje.

Jedan od glavnih aspekata na o kojima će ovdje biti govora je održavanje osobne higijene.

Osobna higijena

Osobna higijena odnosi se na higijenske postupke koje neka osoba održavanjem čistoće provodi radi skrbi o vlastitom tjelesnom zdravlju i blagostanju. Motivacija za postupke osobne higijene leži u sprječavanju osobnih bolesti, liječenju od njih, optimalnom zdravlju te osjećaju za blagostanje, socijalnu prihvaćenost i prevenciju širenja bolesti na druge.

Postupci osobne higijene uključuju:

  • posjet doktoru;
  • posjet zubaru;
  • redovito pranje (kupanje ili tuširanje) tijela;
  • redovito pranje ruku;
  • četkanje i njegovanje zubi;
  • osnovnu manikuru i pedikuru;
  • žensku higijenu;
  • zdravu prehranu.

Osobna njega širi je pojam od osobne higijene jer se odnosi na održavanje dobrog osobnog i javnog izgleda koje nužno ne mora biti higijensko.

Osobna higijena se postiže uporabom proizvoda za osobnu higijenu koji uključuju:

  • sapun;
  • šampon za kosu;
  • kreme za kosu;
  • četkicu za zube;
  • pastu za zube;
  • pamučne štapiće;
  • dezodorans;
  • balzam za usne;
  • kreme i losione;
  • rupčiće za lice;
  • šišač;
  • grickalicu;
  • vodicu za usta;
  • britvicu;
  • kremu ili pjenu za brijanje;
  • kremu za kožu;
  • toaletni papir i dr.

Važno je napomenuti kako koristi od osobne higijene nestaju zbog rizika od pretjerane osobne higijene za koju se pretpostavlja da uzrokuje alergijske bolesti i tjelesnu iritaciju.

Osnove osobe higijene

Pranje ruku:

Pranje ruku

Smanjena mogućnost brige o sebi

Stanje u kojem su zbog oštećenja tjelesnih ili kognitivnih funkcija i drugih razloga smanjene sposobnosti pojedinca za obavljanje četiriju aktivnosti samozbrinjavanja:

  • hranjenja;
  • održavanje osobne higijene;
  • dotjerivanja;
  • eliminacije.

Uzroci smanjene mogućnosti brige o sebi:

  • smanjeno podnošenje napora, opća slabost, neizdržljivost;
  • bolesti i traume lokomotornog sustava;
  • neuro-muskularne bolesti;
  • poremećaj vida;
  • poremećaj svijesti;
  • tjeskoba, depresija;
  • medicinski postupci;
  • dob (vid,sluh, motorika…).

Smanjena mogućnost brige o sebi može biti:

  • Prolazna (nepoznata okolina);
  • Privremena – akutna (ak. bolesti);
  • Trajna (kronične bolesti).

Pomisao na ovisnost o tuđoj pomoći može biti zastrašujuća, i to zbog:

  • nije u skladu s ljudskom naravi;
  • pogađa dostojanstvo i samopoštovanje;
  • briga usmjerena na pronalaženje načina koji će osobi omogućiti najviši stupanj samostalnosti i neovisnosti o drugima;
  • članove obitelji uključiti u pružanje pomoći i podrške bolesniku;
  • podučiti: nije cilj raditi umjesto bolesnika nego poticati ga i omogućiti mu aktivno sudjelovanje.

Smanjena mogućnost održavanja higijene

Stanje u kojem su smanjene sposobnosti pojedinca za izvođenje i obavljanje aktivnosti održavanja osobne higijene. Nemogućnost osobe da:opere tijelo ili dijelove tijela;

  • regulira protok ili temperaturu vode;
  • pribavi pribor za kupanje;
  • obriše tijelo;
  • dođe i vrati se iz kupaone;

Intervencije

  • Najbolji način kupanja (u krevetu, u tušu, kadi) kako bi se zadovoljile pacijentove želje, očuvao dignitet pacijenta, kupanje doživjelo kao umirujuća aktivnost i smanjila pacijentova agresivnost.
  • Planirati aktivnosti tako da se prevenira pojava umora tijekom kupanja i posjesti pacijenta s poduprtim nogama.
  • Održavati osobnu higijenu uvijek u isto vrijeme i na isti način.
  • Osigurati privatnost.
  • Pribor staviti nadohvat ruke.
  • Temperaturu vode podesiti prema želji.
  • Rabiti pribor koji pridonosi samostalnosti (sapun na dršci, držače za zid, stolicu u tušu).
  • Uključiti korisnika u kupanje u skladu s njegovim sposobnostima.
  • Pohvaliti ga.

Smanjena mogućnost obavljanja nužde

Stanje u kojem su smanjene sposobnosti pojedinca za izvođenje aktivnosti obavljanja nužde. Nemogućnost:

  • odlaska do toaleta ili do kolica;
  • sjedenja ili ustajanja sa toaleta ili sanitarnih kolica;
  • manipuliranja odjećom pri eliminaciji;
  • održavanja higijene po obavljanju nužde;
  • puštanja vode na toaletu, održavanja sanitarnih kolica.

Intervencije

  •  U slučaju epizode inkontinencije uredite korisnika i promijenite posteljinu.
  •  Provesti razne postupke usmjerene sprječavanju pada, uklonite barijere na putu do toaleta.

Prehrana

  • Dijeta je prilagođavanje obroka sa zdravstvenim stanjem osobe, ali i individualnim potrebama.
  • Svakodnevno pripremanje obroka.
  • Pomoć pri hranjenju ako je potrebna.
  • Evidencija o unosu hrane i tekućine.

Smanjena mogućnost hranjenja je stanje u kojem su smanjene sposobnosti pojedinca za izvođenje i obavljanje aktivnosti hranjenja Definirajuća obilježja:

  • gutanja hrane;
  • žvakanja hrane;
  • korištenja pomagala;
  • sigurnog uzimanja hrane;
  • konzumiranja hrane na socijalno prihvatljiv način;
  • konzumiranje dovoljne količine hrane.

Intervencije

  • Hraniti osobu uvijek na istom mjestu.
  • Koristiti pomagala pri hranjenju.
  • Osigurati male obroke voljene hrane prikladno servirane i primjerene temperature.
  • Poticati korisnika da se samostalno hrani (U skladu sa mogućnostima).
  • Urediti usnu šupljinu prije i poslije hranjenja.
  • Budite pripravni reagirati u slučaju gušenja

Dekubitus

Dekubitus je bolest koja nastaje pritiskom na određeni dio tijela ležanjem ili sjedenjem, točnije, prilikom jakog i dužeg pritiska na određeni dio tkiva na tijelu, čime se prekida cirkulacija krvi i kisika u tome dijelu tijela te koža na tome dijelu postaje čvrsta i crvena ili mekana i ljubičasto-plave boje.

Kako se prekida protok krvi u tom određenom dijelu tijela, također se smanjuje i protok krvi kroz neke organe zbog stezanja ili začepljenja krvne žile (ishemija), a tamo gdje krv ne cirkulira, dolazi do nakupljanja bakterija jer takvo područje bez potrebne cirkulacije krvi uvijek je povoljno mjesto za razmnožavanje bakterija.

Dekubitus nastaje na takozvanim predilekcionim mjestima (gdje koža trpi najveći pritisak).

Predilekciona mjesta su:

  • zatiljak (na glavi);
  • predio lopatica (na leđima);
  • duž leđnog i sakralnog dijela kičmenog stuba;
  • lokalitet zgloba lakta, kuka, koljena (vanjska i unutrašnja strana), pete i skočnog zgloba.

Predilekciona mjesta

Podjela

Klasifikacija dekubitusa je potrebna radi identifikacije i opisa veličine dekubitusa što je važno radi planiranja terapije i liječenja.

Dekubitusi se dijele u pet stupnjeva ovisno o dubini oštećenoga tkiva:

Dekubitus 1

Dekubitus 2

Liječenje

Liječenje dekubitusa je veoma složen i dug proces koji zahtijeva multidisciplinaran pristup i angažiranje liječnika različitih specijalnosti: dermatologa, kirurga, internista (kardiologa, endokrinologa), urologa, neurologa, fizijatra, srednje-medicinskog kadra i pomoćnog medicinskog osoblja.

Posebno važnu ulogu u liječenju oboljelih od dekubitusa ima medicinska sestra, koja bolesniku pruža svu potrebnu njegu, i ujedno provodi sve mjere prevencije. Zato liječenje dekubitusa spada među najskuplja liječenja u medicini, i jedno je od dugotrajnijih.

Liječenje dekubitusa može biti konzervativno i kirurško.

Konzervativno liječenje – obuhvaća sljedeće mjere i postupke:

  • česta preraspodjela tlaka na kritičnim područjima podmetanjem jastučića, primjena zavoja na ugroženim mjestima, uporaba specijalnih antidekubitalnih ležajeva i promjenu položaja bolesnika svaka dva sata;
  • svakodnevnu higijenu tijela, redovito mijenjanje posteljine i briga o naborima na posteljina i osobnom rublju;
  • redovita i pravilna prehrana, uz unos dovoljne količine bjelančevina, vitamina (posebno vitamina A i C), elemenata koji sudjeluju u transportu kisika (cink, željezo, bakar);
  • stalna kontrola infekcije, redovita dezinfekcija rane antiseptikom, kao i opće mjere (redovita upotreba lijekova i antibiotika prema antibiogramu);
  • primjena različitih obloga i lokalnih lijekova, elektromagnetna terapija, UZV terapija, Vac terapija (liječenje negativnim tlakom) itd.

Kirurško liječenje – sastoji se od:

  • radikalnog obrezivanja odumrlog tkiva;
  • osteotomije (uklanjanja upalno promijenjenih dijelova kosti);
  • zatvaranja defekta lokalnim kožnim ili mišićnim režnjevima.;

Sve dok postoji nekakav automatizam za mijenjanjem položaja kada se počne osjećati prekid cirkulacije te umrtvljenje tkiva, nema opasnosti od dekubitusa, ali se zato u slučaju ozljede leđne moždine gubi taj osjećaj automatizma mijenjanja položaja te tada može doći do dekubitusa.

Mjesta na koja posebno treba paziti prilikom sjedenja i ležanja jesu izbočeni dijelovi tijela, kao što su sjedeće kosti odnosno tuber, kukovi i pete.

Dekubitus se može spriječiti i zaliječiti prehranom koja se mora sastojati od kalcija, albumina i vitamina C.

Prva pomoć

Prva pomoć je skup postupaka kojima pomažemo unesrećenom do dolaska službe hitne medicinske pomoći, liječnika ili drugih kvalificiranih zdravstvenih djelatnika.

Ukupnim djelovanjem – postupcima prve pomoći, pozivom u pomoć i riječima utjehe – nastoji se otkloniti neposredna opasnost po život, umanjiti bol i pružiti osjećaj sigurnosti kod unesrećene osobe.

Ciljevi prve pomoći su:

  •  spašavanje života;
  •  sprječavanje nastanka trajnih posljedica;
  •  skraćivanje trajanja liječenja i oporavka.

Ostvarivanje navedenih ciljeva uspješnije je, ako je djelovanje svih koji sudjeluju u pružanju odgovarajućih postupaka pomoći unesrećenom povezano. Postupci pružanja pomoći koje slikovito nazivamo „karikama u lancu spašavanja“ su:

  •  poduzimanje neodgodivih mjera za spašavanje života;
  •  pozivanje pomoći;
  •  pružanje prve pomoći;
  •  intervencija službe hitne medicinske pomoći;
  •  bolničko zbrinjavanje.

Osnovna načela kojih bismo se trebali pridržavati pri pružanju prve pomoći su:

  •  NE paničariti;
  •  voditi brigu o sigurnosti pružatelja prve pomoći i unesrećenih;
  •  spasiti život;
  •  NE štetiti;
  •  NE raditi više nego što treba.

Službene osobe koje ovisno o situaciji moramo pozvati na mjesto nesreće su:

  • policija 192;
  • vatrogasci 193;
  • hitna pomoć 194;
  • opća služba 112.

Postupci za održavanje vitalnih (životnih) funkcija

1. Vitalne (životne) funkcije: svijest, disanje, rad srca

  1. a)  Provjera stanja svijesti: uhvatite unesrećenog za ramena i nježno protresite, glasno ga dozivajte
  1. b)  Provjera disanja:
  • otvorite dišni put (zabacite glavu, podignite bradu, otvorite usta);
  • prislonite svoj obraz iznad usta i nosa osobe bez svijesti, svoju glavu okrenite prema prsnom košu;
  • u tom položaju: gledajte (postoje li pomaci stjenke prsnog koša i trbuha), slušajte (čujete li zvuk disanja), osjećajte (osjećate li dah na svom obrazu);
  • provjera disanja traje do 10 sekundi.

2. Pružanje prve pomoći osobi bez svijesti koja diše

Opasnosti: gušenje zbog mlohavosti mišića, nedostatka refleksa gutanja i kašljanja

1) Kod kratkotrajnog gubitka svijesti(manje od 2minute):

  • provjerite svijest;
  • ako je u trenutku provjere osoba već pri svijesti, osobu ostavite ležati u položaju u kojem ste je zatekli, dok se u potpunosti ne oporavi. Ako osoba nema drugih ozljeda, možete ju postaviti u ležeći položaj s podignutim nogama;
  • budite uz nju i pratite njezino stanje (svijest, disanje);
  • svakako pitajte osobu za postojeće bolesti;
  • ako se stanje popravlja pomozite osobi da se postupno podigne;
  • ako se stanje pogorša treba pozvati hitnu medicinsku pomoć, a do njihovog dolaska pružiti svu potrebnu prvu pomoć.

2) Kod dugotrajnog gubitka svijesti:

  • provjerite reagira li unesrećeni (nježno mu protresite ramena, glasno ga pitajte);
  • ako ne odgovara, glasno pozovite pomoć (nekog iz okoline);
  • ako osoba ima naočale uklonite ih;
  • okrenite ga na leđa i otvorite mu dišne putove (zabacite glavu i podignite bradu);
  • provjerite disanje (slušajte, gledajte, osjećajte) do 10 sekundi;
  • ako diše unesrećenog postavite u bočni položaj;
  • pozovite hitnu medicinsku pomoć;
  • ostanite uz unesrećenog, pratite njegovo stanje;
  • potražite druge ozljede i primijenite sve potrebne postupke prve pomoći.

Prva pomoć

3. Pružanje prve pomoći osobi bez svijesti koja ne diše – reanimacijski postupak

Kad provjerom disanja kod osobe bez svijesti utvrdite da ne diše normalno, primijenite osnovni postupak održavanja života-reanimaciju.

Bez disanja i rada srca osoba može živjeti 4 do 5 minuta. Reanimacijski postupak treba započeti što ranije da bi osobu održali na životu i da bi spriječili nastanak trajnih posljedica.

Postupak prve pomoći (odrasla osoba):

  • pozovite hitnu medicinsku pomoć;
  • započnite s masažom srca;
  • kleknite uz unesrećenog;
  • stavite korijen dlana jedne ruke na sredinu prsne kosti;
  • preko njega stavite dlan druge ruke i isprepletite prste;
  • postavite se okomito na prsni koš unesrećenog;
  • ispružite ruke u laktovima;
  • utisnite prsni koš za 4-5 cm;
  • otpustite pritisak bez odvajanja ruku od prsnog koša;
  • primijenite 30 pritisaka brzinom od oko 100 pritisaka u min;
  • nakon 30 kompresija započnite s umjetnim disanjem (koristite osobna zaštitna sredstva!);
  • ponovo otvorite dišne putove;
  • s dva prsta zatvorite nos unesrećenog;
  • normalno udahnite i svojim ustima obuhvatite usta unesrećenog;
  • polagano upuhnite zrak u usta unesrećenog kroz 1 sekundu promatrajući podizanje njegovog prsnog koša;
  • odmaknite svoja usta od unesrećenog i promatrajte spuštanje njegovog prsnog koša;
  • ponovo upuhnite zrak.

Nastavite s vanjskom masažom srca i umjetnim disanjem u omjeru 30 : 2, bez prekida za provjeru vitalnih (životnih) funkcija, sve do dolaska medicinske pomoći ili pojave spontanog disanja.

Specifičnost osnovnog postupka održavanja života kod utapanja

Primijenite 5 inicijalnih upuha na početku, a nastavite masažu srca i umjetno disanje u omjeru 30 : 2. Ako nemate pomagača primjenjujte postupak 1 minutu a tada zovite hitnu medicinsku pomoć.

4. Gušenje stranim predmetom u dišnom putu

a)  djelomično začepljenje
Znakovi: osoba može disati (otežano) i kašljati
Postupak prve pomoći: ohrabrujte i potičite na kašljanje

b)  potpuno začepljenje
Znakovi: osoba ne može govoriti, kašljati, disati
Postupak prve pomoći kod odraslog i djeteta od 1 godine do puberteta:

  • kod osobe koja je pri svijesti primijenite naizmjenično 5 puta udarce u leđa i 5 puta Heimlichov hvat (pritisak na trbuh, mjesto pritiska – sredina između vrha prsne kosti i pupka, snagu pritiska prilagodite konstituciji unesrećene osobe), prestajemo čim strani predmet izađe iz dišnih putova. Osoba će imati nagon na kašalj pa ga treba poticati i smirivati. Nakon uspješno provedenih postupaka pritisaka na trbuh savjetujte osobu da se obrati liječniku;
  • ako nismo uspjeli nakon tri ciklusa udaraca u leđa i pritisaka na trbuh pomoći unesrećenom pozovite hitnu medicinsku pomoć a do njihovog dolaska primijenite sve potrebne postupke prve pomoći;
  • kod osobe koja je izgubila svijest provjerite vidite li predmet u usnoj šupljini, ako ga vidite odstranite ga, provjerite disanje i ako ne diše nastavite s reanimacijski postupkom do dolaska hitne medicinske pomoći.

Upozorenje za pomoć kod djeteta:

  • prilagodite snagu udaraca i pritisaka konstituciji djeteta;
  • manje dijete prilikom udaraca u leđa jako nagnite prema naprijed ili ga položite sglavom prema dolje.

 

5. Naglo nastupajuće bolesti koje ugrožavaju život

a) Srčani udar – prekid krvotoka u krvnim žilama srca s posljedičnim odumiranjem srčanog mišića.

Znakovi: bol u grudnom košu koja traje i može se širiti u okolinu, mučnina i povraćanje, blijeda koža orošena znojem, strah od smrti, gubitak svijesti, prestanak rada srca.
Postupak prve pomoći:

  • smirite unesrećenog;
  • oboljeli mora apsolutno mirovati u sjedećem ili polusjedećem položaju;
  • otpustite pritisak tijesne odjeće;
  • pozovite hitnu medicinsku pomoć;
  • ohrabrujte i umirujte oboljelog, pomognite mu kod povraćanja;
  • pratite stanje;
  • u slučaju potrebe primijenite oživljavanje.

Lijekove ne davati osim: Nitroglicerina ako ga ima u terapiji, aspirina s malo vode ako nema zapreka uzimanja (alergija na aspirin).

b) Moždani udar-nagli prekid krvotoka u morgue (tromb ili krvarenje).

Znakovi: iznenadna jaka glavobolja, mučnina, povraćanje, razni poremećaji ovisno o mjestu oštećenja mozga (oduzetost pojedinih dijelova tijela)
Postupak prve pomoći:

  • smirite unesrećenog;
  • oboljeli mora apsolutno mirovati u ležećem položaju s odignutim ramenima i glavom;
  • otpustite pritisak tijesne odjeće;
  • pozovite hitnu medicinsku pomoć;
  • ohrabrujte i umirujte oboljelog, pomognite mu kod povraćanja;
  • pratite stanje;
  • u slučaju potrebe primijenite oživljavanje.

c) Hipoglikemija ili pad šećera u krvi – pojavljuje se najčešće kao moguća komplikacija šećerne bolesti.

Znakovi: znojenje, osjećaj slabosti, drhtanje, bljedilo, neuobičajeno ponašanje (agresivnost, razdražljivost, rastresenost, konfuzija, nepovezan govor).

Postupak prve pomoći:

  • dok je pri svijesti, nadoknadite šećer putem slatkog obroka; 65
  • kod gubitka svijesti, pozovite hitnu medicinsku pomoć i primijenite po potrebi oživljavanje.

d) Napad astme – problem otežanog disanja kod ove plućne bolesti može se pojaviti iznenada.

Znakovi: otežano disanje praćeno zvučnim efektima (poput zviždanja) uglavnom prilikom izdisaja, blijeda vlažna koža, plavičaste usne i okrajine (uške, vrhovi prstiju), mogući poremećaji svijesti do potpunog gubitka

Postupak prve pomoći:

  • smirite oboljelog;
  • ostanite uz njega;
  • smjestite ga u udoban sjedeći položaj;
  • otpustite pritisak tijesne odjeće;
  • omogućite mu udisanje svježeg zraka;
  • ako osoba ima svoje lijekove (“pumpica”), pomozite mu da ih primijeni;
  • ako se stanje oboljelog pogorša pozovite hitnu medicinsku pomoć;
  • pratite znakove vitalnih (životnih) funkcija i u slučaju pogoršanja stanja primijenite;
  • potrebne postupke prve pomoći.

e) Konvulzije

– iznenadni, nekontrolirani, nesvjesni, grčeviti trzaji tijela koji se javljaju u napadima, tijekom kojih je osoba u stanju poremećene svijesti ili je u besvjesnom stanju. Nastaju najčešće kao posljedica epilepsije-padavice (bolest središnjeg živčanog sustava), ali i hipoglikemije, visoke temperature kod djece, toplinskih grčeva, toplotnog udara, moždanog udara, tetanusa, ozljede glave, itd.

Znakovi: grčeviti trzaji tijela, nekontrolirano uriniranje, pjena na ustima, ugrizi za jezik i usne, poremećaj svijesti ili smetenost nakon prolaska grčeva.
Oprez: ne pokušavajte držati oboljelog ili silom obuzdavati njegove grčevite trzaje tijela. Oni se postupcima prve pomoći ne mogu zaustaviti.

Postupak prve pomoći:

  • udaljite sve predmete iz okoline oboljelog;
  • pod glavu mu stavite dostupan mekani materijal;
  • ne stavljajte oboljelom bilo kakve predmete među zube;
  • pozovite hitnu medicinsku pomoć;
  • ostanite uz oboljelog do njihovog dolaska;
  • kad grčevi spontano prestanu, procijenite stanje oboljelog, pratite znakove vitalnih (životnih) funkcija i u slučaju pogoršanja stanja  primijenite potrebne postupke prve pomoći.

Dijelovi ovog teksta preuzeti su iz priručnika koji izdaje Hrvatski Crveni križ te skripte za prvu pomoć Zdravstvenog učilišta Zagreb.

 

Ostale stranice Priručnika za udomiteljstvo:

Priručnik za udomiteljstvo 
Priručnik za udomiteljstvo | Uvodne stranice
Priručnik za udomiteljstvo | Predgovor
Priručnik za udomiteljstvo | Udomiteljstvo
Razvoj i pristup ljudskim pravima osoba s invaliditetom s naglaskom na osobe s intelektualnim teškoćama
Priručnik za udomiteljstvo | Prava i povlastice osoba s invaliditetom
Priručnik za udomiteljstvo | Intelektualne teškoće
Priručnik za udomiteljstvo | Osobe s invaliditetom
Priručnik za udomiteljstvo | Deinstitucionalizacija i humanistički pristup
Priručnik za udomiteljstvo | Komunikacija
Priručnik za udomiteljstvo | Slobodno vrijeme osoba sa intelektualnim teškoćama
Priručnik za udomiteljstvo | Pomoć i podrška