Priručnik za udomiteljstvo | Prava i povlastice osoba s invaliditetom

Autori: Petar Gatarić i Mario Stančić, Udruženje invalida Križevci

Zaštita osoba s invaliditetom je jedan od najosjetljivijih i najspecifičnijih elemenata društveno-razvojne, gospodarske i prije svega socijalne politike uopće.

Položaj osoba s invaliditetom u našoj zemlji uređen je brojnim zakonskim i pod zakonskim aktima te se tako odredbe vezane za prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju susreću u svim važnijim propisima izglasanim u Hrvatskom saboru.

Preporučamo da kod detaljnijeg informiranja i zaštite nekog prava, najprije kod nadležnih tijela, odnosno u tražilici Narodnih novine (www.nn.hr) potražite informaciju o tekućim propisima.

Osoba s invaliditetom mora imati volje i želje da prihvati svoj život osobe s invaliditetom samo kao jednu različitost i krenuti se izboriti za svoja prava (ne samilost, nego zajamčena prava) i to znanjem i upornošću, a ne odgovornost prebacivati na nekoga drugoga. Time što postaje član Saveza odnosno Udruge osoba s invaliditetom, ne postaje se samo nositelj dodatnih pogodnosti i nekih olakšica, koja se odnose na neka materijalna davanja (npr. oslobađanje od plaćanja TV pretplate, olakšice kod plaćanja telefona i dr.), nego osoba s invaliditetom – član Saveza odnosno Udruge dobiva i mjesto koje će ju pravovremeno informirati i savjetovati o svim potrebnim pravima i mogućnostima.

Treba znati da mnoga od tih prava ovise o mnogo detalja, a posebice o pravnom statusu pojedine osobe s invaliditetom, o stupnju invalidnosti i vrsti invalidnosti, imovinskom stanju ili prihodima, mjestu gdje se živi, kao i o tome radi li se o tjelesnom invaliditetu, djetetu s teškoćama u razvoju, osobi oboljelih od rijetke bolesti ili o invalidu rada.

 

Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom

Prava osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj utvrđena su kako međunarodnim tako i domaćim dokumentima. Od domaćih dokumenata najznačajniji je Ustav Republike Hrvatske. Opća deklaracija o ljudskim pravima, koja se danas smatra međunarodnim običajnim pravim odnosno izvorom svih ljudskih prava, sukladno svojim načelima: temelj slobode, pravde i mira u svijetu predstavlja priznavanje prirođenog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske zajednice. Uz uvažavanje temeljnih načela koja proizlaze iz Opće deklaracije o ljudskim pravima kao što su: poštivanje urođenog dostojanstva, slobodu izbora i neovisnost osobe; nediskriminacija te jednakost muškarca i žene, Konvencija po prvi puta jamči prava koja proizlaze s osnova invaliditeta, a to su: puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo osoba s invaliditetom, poštivanje različitosti i prihvaćanje invaliditeta kao dijela ljudske različitosti i čovječnosti; jednakost mogućnosti: pristupačnost i poštivanje sposobnosti razvoja djece s poteškoćama u razvoju i poštivanje djece s poteškoćama u razvoju na očuvanju vlastitog identiteta.

Konvencija svojim odredbama, uvažavajući specifične potrebe osoba s invaliditetom, s jedne strane jamči, a s druge strane obvezuje države potpisnice na praktičnu provedbu temeljnih ljudskih prava kao što su dostojanstvo, jednakost, pred zakonom; nediskriminacija; pravo na život; pristup pravosuđu; osobna sloboda i sigurnost; zabrana mučenja i surovog postupanja ili kažnjavanja; zabrana izrabljivanja i zlostavljanja; sloboda kretanja i državljanstvo; sloboda mišljenja i izražavanja te pristup informacijama; poštivanje privatnosti, doma i obitelji; pravo na obrazovanje; zdravstvena zaštita; rad i zapošljavanje; sudjelovanje u političkom i javnom životu te sudjelovanje u kulturnom životu.

Konačni cilj Konvencije je potpuna socijalna integracija osoba s invaliditetom koja pak takvoj osobi omogućava samostalno življenje.

Koncept Konvencije usmjeren na osnaživanje osobe s invaliditetom te povećanje odgovornosti društva prema toj društvenoj skupini na neki način jamči ostvarenje cilja, a to je puno uvažavanje ljudskih prava osoba s invaliditetom.

Najvažniji očekivani učinak Konvencije je promjena percepcije javnosti prema osobama s invaliditetom, u cilju njihove pune integracije u društvo, što traži i javnu kampanju.

Sustav odgoja i obrazovanja

Učenik s teškoćama u razvoju je učenik čije sposobnosti u međudjelovanju s čimbenicima iz okoline ograničavaju njegovo puno, učinkovito i ravnopravno sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu s ostalim učenicima, a proizlaze iz:

  • tjelesnih, mentalnih, intelektualnih, osjetilnih oštećenja i poremećaja funkcija,
  • kombinacije više vrsta gore navedenih oštećenja i poremećaja.

Odgoj i obrazovanje učenika temelji se na načelima prihvaćanja različitosti učenika, prihvaćanja različitih osobitosti razvoja učenika, osiguravanja uvjeta i potpore za ostvarivanje maksimalnoga razvoja potencijala svakoga pojedinog učenika, izjednačavanja mogućnosti za postizanje najvećega mogućeg stupnja obrazovanja te osiguravanja odgoja i obrazovanja učenika što bliže njegovu mjestu stanovanja.

Prava osoba s invaliditetom odnosno djece s teškoćama u razvoju propisana odnosno uređena su odredbama:

  • Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju
  • Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi
  • Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju
  • Pravilnikom o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju
  • Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava redovitih studenata na subvencionirano stanovanje u Republici Hrvatskoj za akademsku godinu 2015./2016.

Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja

Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, obuhvaćaju:

  • obveza sudjelovanja u troškovima zdravstvene zaštite;
  • primarna zdravstvena zaštita;
  • specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita;
  • bolnička zdravstvena zaštita;
  • uputnica za specijalističko-konzilijarnu i bolničku zdravstvenu zaštitu;
  • ortopedska i druga pomagala;
  • dentalna pomagala i ortodontske naprave;
  • pravo na lijekove;
  • prava na novčane naknade.

Sustav dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja

Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju novi je Zakon kojim se uređuju vrste, uvjeti i način provođenja dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja.

Dobrovoljno zdravstveno osiguranje jest:

  • dopunsko zdravstveno osiguranje
  • dodatno zdravstveno osiguranje
  • privatno zdravstveno osiguranje.Zakonom i Pravilnikom o uvjetima i načinu provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja propisuju se uvjeti i način provođenja dopunskoga zdravstvenoga osiguranja.Dopunsko zdravstveno osiguranje je dobrovoljno.

Dopunsko zdravstveno osiguranje provodi društvo za osiguranje koje je dobilo dozvolu za obavljanje te vrste osiguranja od nadzornog tijela za obavljanje poslova osiguranja sukladno Zakonu o osiguranju i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

Osiguravatelj ne smije započeti obavljati poslove dopunskoga zdravstvenoga osiguranja bez prethodno pribavljene suglasnosti ministra nadležnog za zdravstvo.

Sustav mirovinskog osiguranja

Osobe osigurane prema Zakonu o mirovinskom osiguranju mogu, uz propisane uvjete ostvariti pravo na mirovinu:

  • starosnu mirovinu;
  • prijevremenu starosnu mirovinu;
  • invalidsku mirovinu;
  • privremenu invalidsku mirovinu;
  • obiteljsku mirovinu;
  • najnižu mirovinu;
  • osnovnu mirovinu;
  • profesionalnu rehabilitaciju;
  • naknadu zbog tjelesnog oštećenja;
  • naknadu putnih troškova u vezi s ostvarivanjem osiguranih prava.

Prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva su osobna materijalna prava, ne mogu se prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti. Dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu se nasljeđivati, a novčana primanja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu.

Prava iz mirovinskog osiguranja ne mogu zastarjeti, osim dospjelih a neisplaćenih mirovina i drugih novčanih davanja u slučajevima određenim zakonom.

Primanja na osnovi mirovinskog osiguranja mogu biti predmet ovrhe i osiguranja u skladu sa zakonom.

Ostvarivanje prava osiguranika na temelju generacijske solidarnosti provodi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod).

Doplatak za djecu

Pravo na doplatak za djecu ustanovljeno je Zakonom o doplatka za djecu kao državna novčana potpora za uzdržavanje i odgoj djece.

Pravo na doplatak za djecu stječe se i ostvaruje ovisno o broju djece i visini ukupnog dohotka članova kućanstva korisnika te drugim uvjetima utvrđenim Zakonom.

Za ostvarivanje prava na doplatak za djecu izvanbračna se zajednica izjednačava s bračnom zajednicom.

Doplatak za djecu ne može biti predmet ovrhe ili osiguranja, osim prema sudskoj odluci radi uzdržavanja u korist djece za koju se ostvaruje taj doplatak.

Doplatak za djecu osobno je pravo korisnika i ne može se prenositi na drugu osobu, a iznimno se može isplaćivati drugoj osobi.

Ako oba bračna druga mogu ostvariti pravo na doplatak za djecu dužni su se sporazumjeti koji od njih će to pravo ostvariti, a pravo na doplatak može se ostvariti samo po jednoj osnovi.

Sve poslove u vezi s ostvarivanjem prava na doplatak za djecu obavlja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje.

Sustav socijalne skrbi

Prema ovom Zakonu osoba s invaliditetom je osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njezino puno i učin kovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s osobama bez invaliditeta. Dijete s teškoćama u razvoju je dijete koje zbog tjelesnih, senzoričkih, komunikacijskih, govorno -jezičnih ili intelektualnih teškoća treba dodatnu podršku za učenje i razvoj, kako bi ostvarilo najbolji mogući razvojni ishod i socijalnu uključenost.

Korisnici socijalne skrbi su:

  • samac i kućanstvo koji nemaju dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, a nisu ih u mogućnosti ostvariti svojim radom, primitkom od imovine, od obveznika uzdržavanja ili na drugi način;
  • dijete bez roditelja ili bez odgovarajuće roditeljske skrbi, mlađa punoljetna osoba, dijete žrtva obiteljskog, vršnjačkog ili drugog nasilja, dijete žrtva trgovanja ljudima, dijete s teškoćama u razvoju, dijete i mlađa punoljetna osoba s problemima u ponašanju, dijete bez pratnje koje se zatekne izvan mjesta svog prebivališta bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu te dijete strani državljanin koje se zatekne na teritoriju Republike Hrvatske bez nadzora roditelja ili druge odrasle osobe koja je odgovorna skrbiti o njemu;
  • trudnica ili roditelj s djetetom do godine dana života bez obiteljske podrške i odgovarajućih uvjeta za život;
  • obitelj kojoj je zbog poremećenih odnosa ili drugih nepovoljnih okolnosti potrebna stručna pomoć ili druga podrška;
  • odrasla osoba s invaliditetom koja nije u mogućnosti udovoljiti osnovnim životnim potrebama;
  • odrasla osoba žrtva obiteljskog ili drugog nasilja te žrtva trgovanja ljudima;
  • osoba koja zbog starosti ili nemoći ne može samostalno skrbiti o osnovnim životnim potrebama;
  • osoba ovisna o alkoholu, drogama, kockanju i drugim oblicima ovisnosti;
  • beskućnik;
  • druge osobe koje ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom.

Centar za socijalnu skrb odredit će osobu koja predstavlja kućanstvo radi ostvarivanja prava utvrđenih ovim Zakonom.

Prava u sustavu socijalne skrbi temeljem ovoga Zakona su:

  • zajamčena minimalna naknada;
  • naknada za troškove stanovanja;
  • pravo na troškove ogrjeva;
  • naknada za osobne potrebe korisnika smještaja;
  • jednokratne naknade;
  • naknade u vezi s obrazovanjem;
  • osobna invalidnina;
  • doplatak za pomoć i njegu;
  • status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja;
  • naknada do zaposlenja te socijalne usluge.

Socijalne usluge

Pravo na socijalne usluge ostvaruje se na temelju odredaba članaka 73. do 94. Zakona o socijalnoj skrbi, a obuhvaćaju:

  • prva socijalna usluga (informiranje, prepoznavanje i početna procjena potreba)
  • savjetovanje i pomaganje (savjetovanje i pomaganje pojedincu, savjetovanje i pomaganje obitelji);
  • pomoć u kući;
  • psihosocijalna podrška;
  • rana intervencija;
  • pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja (integracija);
  • boravak;
  • smještaj (privremeni smještaj u kriznim situacijama, privremeni smještaj radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa, privremeni smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, privremeni smještaj u drugim slučajevima, dugotrajni smještaj);
  • organizirano stanovanje.

Prva socijalna usluga, savjetovanje i pomaganje, pomoć u kući, rana intervencija, pomoć pri uključivanju u programe odgoja i redovitog obrazovanja, boravak i organizirano stanovanje usluge su skrbi u obitelji i lokalnoj zajednici i smatraju se izvaninstitucijskim uslugama.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom

Prema Zakonu o pravobranitelju za osobe s invaliditetom, pravobranitelju za osobe s invaliditetom, osobe s invaliditetom se mogu obratiti radi zaštite svojih prava i interesa, u koliko smatraju da su im ona ugrožena od strane tijela državne uprave i tijela s javnim ovlastima (ministarstva, županijska, gradska, općinska upravna tijela) ili djelatnici u tim tijelima.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom, nadležan je, da u okviru svojih ovlasti štiti, prati i promiče prava i interese osoba s invaliditetom na temelju Ustava Republike Hrvatske te međunarodnih ugovora i zakona. Pravobranitelju nitko ne smije davati upute i naloge u njegovu radu. On, djeluje neovisno i samostalno, a on i njegovi zamjenici ne smiju pripadati ni jednoj političkoj stranci, niti sudjelovati u političkim aktivnostima.

Pravobranitelj, između ostaloga, ima i pravo pristupa u prostorije i uvid u načinu ostvarivanja brige o osobama s invaliditetom koje borave, rade ili su smještene kod fizičkih ili pravnih osoba.

Pravobranitelj pruža savjetodavnu pomoć osobama s invaliditetom o načinu ostvarivanja i zaštite njihovih prava i interesa.

Postupak pred tijelom javne vlasti

Tijela javne vlasti su državna tijela, županijska, gradska i općinska tijela, pravne osobe i druge osobe na koje su prenesene javne ovlasti, a Vlada Republike Hrvatske (http://www.vlada.hr) do 31. siječnja svake godine u Narodnim novinama objavljuje popis tijela javne vlasti.

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, općinsko poglavarstvo, županijska skupština, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, Hrvatski zavod za zapošljavanje,Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Središnji državni ured za upravu, Središnji državni ured za e-Hrvatsku, Uredi državne uprave u županijama, Centri za socijalnu skrb, Državni ured za reviziju, Pučki pravobranitelj, Pravobranitelj za osobe s invaliditetom, Pravobranitelj za djecu, Pravobranitelj za ravnopravnost spolova,, neki su od primjera tijela javne vlasti.

Osim nadležnosti, odnosno odgovora na pitanje ŠTO neke institucije rade i ZBOG ČEGA su osnovane, vrlo je važno i KAKO, NA KOJI NAČIN su te institucije dužne komunicirati s osobama s invaliditetom.

Odnos osoba s invaliditetom i tijela javne vlasti

Službenici koji rade u tijelima državne uprave zakonski su obavezni da njihov odnos prema osobama s invaliditetom, kao i odnos osoba s invaliditetom, prema njima, bude temeljen na međusobnoj suradnji i povjerenju te poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Tijela državne uprave dužna su osobama s invaliditetom, koji im se obraćaju pružiti podatke, obavijesti i upute te stručnu pomoć.

Dobivanje informacija od tijela javne vlasti

Zahtjev za dobivanje informacije od tijela javne vlasti osobe s invaliditetom mogu podnijeti usmenim ili pismenim putem. Usmeni zahtjev može se podnijeti telefonom.

Pismeni zahtjev treba sadržavati:

  • naziv i sjedište tijela javne vlasti kojemu se zahtjev podnosi;
  • podatke koji su važni za prepoznavanje tražene informacije;
  • ime i prezime te adresu fizičke osobe podnositelja zahtjeva;
  • tvrtku, odnosno naziv pravne osobe.

Tijelo javne vlasti dužno je osobi s invaliditetom omogućiti pristup pojedinoj informaciji najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva, tj. od dana kada je ono zaprimilo zahtjev.

Pravne osobe s javnim ovlastima i odgovorne osobe u tijelima javne vlasti koje onemoguće i ograniče pravo na pristup informaciji, kaznit će se novčanim kaznama.

Prava osoba s invaliditetom u postupcima pred tijelima javne vlasti

Prava osoba s invaliditetom u postupcima pred tijelima javne vlasti, kao npr. pravo neuke osobe s invaliditetom na pomoć u nekom postupku, regulirana su Zakonom o općem upravnom postupku i Zakonom o državnim službenicima.

Prije donošenja nekog rješenja, tijelo javne vlasti mora pružiti mogućnost svakoj osobi/svakom građaninu da se izjasni (pismeno ili usmeno, ovisno o postupku) o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje tog rješenja.

Ako se građanin, odnosno osoba s invaliditetom nađe u nekom postupku kod institucije javne vlasti, ta se institucija treba pobrinuti da neznanje i neukost građanina i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne bude na štetu onih prava koja im po zakonu pripadaju.

U postupcima u kojima je potrebno stručno poznavanje problema, osoba s invaliditetom ima pravo sa sobom dovesti stručnu osobu koja će mu davati savjete (stručni pomagač). Ta osoba nema ovlasti zastupanja!

Tijelo javne vlasti koje vodi postupak može u cijelosti ili djelomično osloboditi osobu s invaliditetom plaćanja troškova, ukoliko utvrdi da osoba u postupku ne može podnijeti troškove postupka bez štete za nužno uzdržavanje svoje obitelji. Takav zaključak tijelo ne donosi samoinicijativno, već sama osoba s invaliditetom mora predložiti oslobađanje od plaćanja, što mu se odobrava na temelju uvjerenja o imovnom stanju, koje je izdao nadležni organ uprave (npr. katastar i porezna uprava).

Razne povlastice osoba s invaliditetom

  • Popusti za korištenje telefona: 50% popusta u cijeni pretplate i 20 besplatnih minuta odnosno 100 besplatnih impulsa mjesečno;
  • Oslobođenje od RTV pretplate: 50% do 100%;
  • Povlastice u gradskome i lokalnom prometu: besplatan prijevoz tramvajima, autobusima i uspinjačom ZET-a u Zagrebu i prigradskom željeznicom;
  • Plaćanje umanjene članarine Hrvatskome autoklubu;
  • Oslobađanje od plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta koja se plaća pri registraciji osobnog vozila i oslobađanje od plaćanja cestarine;
  • Pravo na dobivanje posebnog znaka pristupačnosti i oznake za vozilo radi parkiranja vozila;
  • Popust za putovanja željeznicom i brodom;
  • Popust pri obračunavanju poreza na dohodak kao pravo na povećani osobni odbitak;
  • Oslobođenje od obveze plaćanja boravišne pristojbe;
  • Oslobođenja od javnobilježničkih, upravnih i sudskih pristojbi;
  • Osiguranje vozila – osobe s invaliditetom mogu ostvariti od 10 do 20% dodatnog popusta kod plaćanja premije za godišnje osiguranje osobnog automobila, što ovisi o stupnju tjelesnog oštećenja i kriteriju osiguravajućeg društva.

Ovaj podsjetnik nije konačan, jer se stalno uvode nova prava ili proširuju postojeća, pa je zato moguće da se nešto i previdi. Unatoč toga nadamo se da će mnogima koristiti, a za pojedinosti oko pojedinoga prava ili povlastice savjetujemo da se zatraži pomoć stručnjaka, koji će uvidom u pojedini specijalni zakonski propis moći uputiti na postupak ostvarenja nekoga od nabrojenih prava ili povlastice.

Većina tih prava može se koristiti u svojstvu člana udruga osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj.

 

Ostale stranice Priručnika za udomiteljstvo:

Priručnik za udomiteljstvo 
Priručnik za udomiteljstvo | Uvodne stranice
Priručnik za udomiteljstvo | Predgovor
Priručnik za udomiteljstvo | Udomiteljstvo
Razvoj i pristup ljudskim pravima osoba s invaliditetom s naglaskom na osobe s intelektualnim teškoćama
Priručnik za udomiteljstvo | Intelektualne teškoće
Priručnik za udomiteljstvo | Osobe s invaliditetom
Priručnik za udomiteljstvo | Deinstitucionalizacija i humanistički pristup
Priručnik za udomiteljstvo | Komunikacija
Priručnik za udomiteljstvo | Njega i briga za zdravlje osoba s invaliditetom
Priručnik za udomiteljstvo | Slobodno vrijeme osoba sa intelektualnim teškoćama
Priručnik za udomiteljstvo | Pomoć i podrška